...i još ima naDe...❤

https://youtu.be/NTxHcWzcmq8

"O robe dvaju harema,
da si nas vidio, znao bi ,
da se samo igraš sa robovima.
Dok ste vaše odore, suzama natapali.
Naše brade i prsa su krvlju natapane."

Zemlje krvlju obojene

Ne idi dalje,ne prelistavaj dalje vijesti o dešavanjima u zemljama gdje su dvorišta okićena olovnim cvijećem,metalnim  drvima, i  spaljenom travom. Jesi li svjestan da gledaš video gdje majka u hidžabu doji dijete,kraj kojeg pada ogromna granata,a koje ustvari ne zna ni zašto,ni kako.Zar ' da ostaneš ravnodušan,na takav prizor?Ako si ravnodušan na scenu,gdje nevini dječačić leži na sredini ulice,pogođen "snajperom" i cvileći doziva svoju svega  10 metara udaljenu majku,kojoj su trbuh i noge izbušene metalom i olovom, teško tebi.Ona gleda svoje čeljade kako umire,bez milosti,a nije u stanju da mu pomogne? Zar si ravnodušan,brate moj?Zar možeš da bez ikakve reakcije odgledaš video,gdje kraj tvoga brata muslimana  umjesto kiše,padaju meci koji su ciljano poslani da mu oduzmu život.

Brate moj,jesi li toliko škrt  da ne možeš da ustaneš jednu noć,i pokloniš je našoj braći kraj kojih teku potoci krvi? Brate moj, znaš li da dok ti  odgađaš noćni namaz u toplom domu,tvoj brat negdje tamo ispušta dušu sa riječima šehadeta.Ispušta dušu kako bi ti bio slobodan,kako bi ti imao svoje -JA!
Teško tebi,teško nama,brate moj.Teško nama,koji držimo u rukama laptop vrijedan 3 hiljade maraka,ugledamo vijest gdje piše :"Homs u rukama Šija." , kažemo :"SubhanAllah." , i nastavimo dalje da listamo facebook, twitter ili gdje smo već ulogovani.Teško nama,ako se ne brinemo za ovaj ummet.

O , dragi moj brate.Jesmo li mi to toliko škrti i bezbrižni? Dragi moj brate,j li to nama šejtan okovao srce mrskošću i ohološću,da ne možemo iskreno da padnemo Allahu na sedždu,samo kako bismo zatražili od Njega,da pomogne našu braću i sestrice.Jeli nas to,tolika hladnoća obuzela,da ne možemo da podignemo ruke,i pustimo suzu za našu nevinu dječicu,moleći Allaha da njihova igrališta ne budu krvavi pjesak i lutke natopljene krvlju.Ili bolje rečeno,da li se oni uopšte igraju?Da li malena djevojčica zna za lutku,na koju mi potrošimo pola ušteđevine kako bismo umirili našu razmaženu djecu,koja su naučena da dobiju sve što požele.Ne,brate moj,ta djevojčica sigurno ne zna za tu lutku,za laptope i mobitele koje danas možemo naći u svakom džepu djeteta koje nema ni  10 godina.Ta djevojčica ne može da bira,ručak između pizze i špageta.Ona jedva,da pojede komad kruha za cio dan.Dok,naši  ako nisu dobili pizzu,umjesto sirnice koju je mama spremila,dignut će grad na noge,samo da dobije šta želi.

Da li malena djevojčica zna za olovku i papir,ili krvlju ispisuje na zidovima - Slobodna zemlja.
Ne zna djevojčica za olovku,ne zna djevojčica za mobitel,koji takneš i piše šta želiš,ne zna djevojčica.
Čak ne zna ni da li će sutra vidjeti majku,oca,brata,sestru, ili ih je već odavno izgubila.Pa sad ćući iza neke zidine,skupljenih šačica,bosih nogica i čupave kose,udišući podignutu prašinu od strane ogromnih hodajućih projektila.Nemareći,da li će sutra da doručkuje ili će da proguta glad,kao što guta nevina rat,koji traje samo zbog toga jer je njen babo kratkih nogavica i duge brade,jer je njena majka čedna muslimanka,sa pokrivenim tijelom i krunom na glavi.
Ona samo zna,da je Allah azze we Dželle uz nju,da je Njegovi meleki krilima čuvaju od neprijatelja Islama,i zlobnih oholnika i nasilnika.
Ja Rabbi pomozi našu braću u zemljama krvi i nepravde.Amin.

Približilo se obećano vrijeme,dijeli se ummet na 72 skupine! Sudnji Dan je pred vratima,a mi nemarni sjedimo,nebrineći se za brata kojem,evo upravo zuji roj metala oko glave.Naš mili brat,koji tekbira,gledajući u ogromnu tenkovsku cijev,čekajući svoj zadnji uzdisaj.Čekajući svoj vrhunac,svoj šehadet.Čekajući,brate moj da ovaj ummet prestane krvarit.On je siguran da je obećana pobjeda blizu.On je sretan jer će da ženi 72 ljepotice,očiju krupnih,tena bijeloga,koje ga nestrpljivo čekaju da ga prime u zavičaj vječni.Pa zar brate moj ne želiš da uputiš dovu?Samo jednu,jedinu dovu..Zar si tolikom ohološću okovan? Toliko si škrt i nemilostan! Žalosno,brate moj.

Približilo se obećano vrijeme,a mi idalje sjedimo brineći se da li će nam isključiti internet,jesmo li platili račun od televizora,telefona..Mi se idalje brinemo,jer nemamo dovoljno kredita na mobilnom računu.Brinemo jer imamo samo par stotina u novčanicima.Ja Rabb,koji jad i nemar.Ja Rabb,koja sramota za ovaj ummet.Ja Rabb,jesmo li zaslužili uopšte da živimo?Jesmo li zaslužili uopšte da se ikad nasmijemo??
Olakšaj ovom ummetu,Gospodaru Jedini.Pomozi ovaj ummet,Ja Rabbi.Uništi kufr i nevjernike,ponizi oholnike i nasilnike,Amin.Ponizi i uništi Gospodaru naš,neprijatelje Islama i Kur'ana,Allahumme Amin.

Lavovi naši,mnogi smo mi koji vas se rado sjećamo,i  koji noći provodimo plačući kako bismo molili našeg Gospodara,da vas pomogne i ojača vaše snage.Mnogi smo koji želimo da vam pristignemo upomoć,a nismo u mogućnosti.Mnogi smo koji se brinemo koliko i vi za ovaj ummet .
Mnogi smo , mudžahidi naši , koji vas svake sekunde spomenemo čvrsto vjerujući da će jednog dana da zaviori zastava Islama i Tewhida.Mnogi mi jedva čekamo pobjedonosni nešid (kasida) koji će da hori i pjeva cijeli dunjaluk.Uz vas smo , želeći vam ono što želimo i sebi samima,uz vašu smo dječicu , želeći im ono što želimo i našoj dječici. Mudžahidi naši,lavovi naši..Ponosni prskosnici nevjernika i  neprijatelja Islama,čvrsti budite i ustrajte,mi smo uz vas..Mi smo uz vas..Vaša braća kratkih nogavica i dugih brada,vaše sestre poniznih i stidljivih pogleda,pokrivenih lica i tijela. Tu smo ispod  istog neba,na istoj zemlji,doveći za vas i moleći vas za halal jer smo daleko  od vas i nismo u stanju da vas pomognemo,drugačije osim dovom.O,zemlje krvave,mislimo na vas.

Piše : Bint Izzet

Smrt je gorka čaša! U meni krv ključa,brzo koračam...Otvaram vrata spavaće sobe,a otud me zapahnu miris,koji još dosad nikad nisam osjetila,miris kakav se rijetko osjeća,miris koji ledi krv u venama,miris bola,straha,jada,tegobe.Miris SMRTI! Srce mi se popelo u grlo,lupalo je tako jako da sam na trenutak pomislila da će iskočiti van.Kao da se i ono samo od sebe uplašilo.Pogled mi nije skretao sa bijelih kefina koji su zračili čistoćom,a krili jednu grešnu dušu,jednu grešnu dunjalučku dušu..Prišla sam,iako su noge drhtale od nekog nedefinisanog straha,u tom trenutku nisam mislila ni na umrlog,ni na sav metež koji se dešavao u ostalom dijelu kuće,odmah pomislih na sebe.Vrata sam ostavila otvorena,zaista ne znam zašto,vjerovatno me strah do te mjere savladao,da sam se bojala zatvoriti se u sobi sa tjeskobom koja se zove : Smrt! Sjela sam pored mejta,sa žarkom željom da vidim neki zanimljiv prizor,ali..Podigla sam kefin sa lica,i šta vidim??Šta vidim??Ja uopće ne vidim ništa,osim sebe sa svojim djelima.Sebe,onako blijedo-žutu,praznu olupinu čija duša je već odavno odnešena...Vidim sebe,naboranu,hladnu poput leda,osijedjelu..Mrtvu! Brzo vratih kefin,pokrih mejta,pa opet otkrih..Željela sam sama sebe da uplašim,sama sebe da upozorim da ću jednog dana ja tu da ležim.Sama,bez oca,majke,sestre,brata,samo ja i moja djela.Samo ja i moja naizgled bezvrijedna djela,subhanaAllah,rekoh sebi:"Slabiću,nemoćna si,onoliko koliko je nemoćna srna pored velikog i gladnog tigra..Nemoćna si,toliko da se bojiš jedne malene riječi-SMRT,slabiću,kukavice..."I nastavih sama,sebe da kudim i grdim.Potom govorim tiho da me nitko ne čuje..O,mejtu,da li znaš da kraj tebe sjedi živa duša,koja se boji onoga što i nju sljeduje?O,mejtu,da li znaš da se ova duša pored tebe boji?Ne, ti ne znaš.Ali,Allah zna.Zna moj Gospodar koji će jednog dana poslati istog meleka da i moju dušu odvoji od tijela.Ja Rabb,olakšaj moj rastanak sa ovim svijetom,doista je ovaj svijet samo varljivo naslađivanje. Pokrila sam mejta,ustala,i izašla iz sobe..Bože,pa on je sada tamo potpuno sam.-pomislih.U dnevnoj sobi čujem samo poneki jecaj,i tamo prevladava gospodin Tišina.Pogledah u vrata te sobe,otvorena napola..I prisjećam se riječi Hasana El-Basrija koji kaže :“Kada osoba umre a njeni se ukućani okupe i počnu stenjati i plakati, Melek smrti stane na vrata i kaže im:‘Nisam ga otkinuo od njegovih najdražih (već je pojeo sve svoje porcije na Ovome svijetu), niti sam mu skratio život. Naređeno mi je da u ovu kuću dolazim i uzimam ukućanima duše jednu po jednu sve dok niko živ ne ostane.’ ” Ja Rabbi,pomozi mi u smrtim mukama,pomozi mi u smrtnim mukama.Brate moj,zapitaš li se da li je ovo tvoj posljednji ajet,koji si pročitao ? Sestro moja,jesi li ikad pomislila da je ovo tvoj posljednje pripremljen ručak ? Zapitaš li se ? Da li si ikad,zamislio/la sebe u bijelim haljinama?Da li si ikad zamislio/la sebe,praznu/og-bez duše,kako neko sjedi pored tebe,i zamišlja sebe na tvom mjestu?Da li si učinio/la dovoljno dobrih dijela?Znaš li?Ne, wAllahi ne znaš.Zato požuri,dok još nije kasno,klanjaj dok ti nije klanjano(Dženaza).Uči,u ime Gospodara svoga,koji te stvorio i mene.Ne dopusti brate moj,i sestro da ti prođe jedan dan a da ne učiniš nešto od khajra.Ne dopusti da šejtan noću spokojno sjedi u kutu sobe smiješeći se tvojoj nemarnosti,radujući se tome jer si zaspao,baveći se onim što ti je on naređivao.Ne dozvoli mu tu čast.Nego Kur'anom ga odbij od sebe,zikrom mu smuči dan,ibadetom mu zabij nož u leđa.Tako ćeš noću lijegat miran,dok će Iblis Allah ga prokleo,stajat daleko od tvoje kuće,nesrećan jer nije uspio da te odvoji od tvoga Gospodara Milostivog i Samilosnog.Meleki će te obasuti milošću koju ti On Uzvišeni šalje.Ustajat ćeš raspoložen i veseo.Sjeti se brate i sestro moja,da su Džennetske kapije otvorene samo za iskrene vjernike/ce.Bori se da i ti možeš proći kroz tu kapiju,pored Ridwana,koji je čuva.Teško je i zamisliti..SubhanaAllah,toliko malo znamo,a smrt je tako blizu.Evo,upravo je otkucala još jedna sekunda tvog života,upravo si za sekundu bliži smrti.Za sekundu si bliži bijelim odorama,crnoj zemlji..Rupi,u koju će te spustiti,zemlja će ti biti postelja,zemlja će ti biti pokrivač.Zemlja je tvoje stanište.Jesi li dovoljno spreman/na da odgovoriš na pitanja meleka?Jesi li?Da li si spreman/a da ideš na Akhiret?Ili kad bi melek smrti došao,volio/ljela da mu kažeš:"Samo još malo,da uradim još samo jedno dobro djelo?"Volio/ljela bi , zar ne?Ali nema više,to je kraj.To će biti kraj tvoje karijere na ovome bijednom svijetu.Da li još uvijek želiš,vilu?Dobar auto?Dobro plaćen posao?Ili bi samo želio da još jednom možeš da udahneš zraka?Vjerovatno bih i ja isto to željela.Vjerovatno ću i ja isto to željet..Jer čeka i mene ono što je zadesilo,sve one prije mene i što će zadesiti sve one koji će doć poslije mene.Jer smrt je gorka čaša,koja nasuta stoji i iz koje ćemo se kad dođe vrijeme svi napiti.A kada te pokriju zemljom,okrenu se i odu kućama,ti ostaješ sam.Da,pričat će o tebi,jedan dan..Dva dana..Tri dana,sedmicu,i polako će ta priča da utihne,polako će da te spominju samo tvoji bliži,zatim najbliži,a potom će i oni da te zaborave.Svi će da te zaborave,osim tvoj Gospodar koji zna da si tu pod zemljom,i da čekaš Dan Sudnji.Dan kada će Isa Alejhi Sellam reći:"Majko,ja se tebe odričem!"Dan,kada ćeš ti brate moj i sestro,stati pred svoga Gospodara sa svojim sićušnim dijelima.I brinuti se samo za sebe,tad ćeš reći :"Eh,da sam barem ja..."Ali tada će biti kasno..Zato ne dozvoli,da bude kasno.Ne dozvoli da se kaješ za izgubljeno vrijeme.Ovog momenta ustani,i posveti se nekom ibadetu.Nikad ne zaboravi svoga Gospodara.Koji je Milostiv i koji prašta.I Njega Uzvišenog molim,da nam oprosti naše grijehe i sramote pokrije,Amin.Molim Ga Milostivog Samilosnog,da nam olakša smrtne muke i u Džennet nas uvede,Amin.Elhamdulillahi-r-Rabbil Alemin. Piše: Bint Izet!

Halifa Abdulaziz ibn Mervan na samrti je naredio da mu se donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli ćefine i stavili ih pored njega, rekao je: ”SubhanAllah, jeli ovo moguće da od dunjaluka i silnog bogastva koje sam posjedovao neću ponijeti ništa osim ova tri čaršava u koja će zamotati moje tijelo?!”
A onda je bolno uzdahnuo i dodao: ” Dunjaluče , usitinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u pravu melenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”

Piše: Amina Hadžić ... (Najdraža moja)!

Eh, opet se pitam, kako može da spava Bosna ako Sirija boluje? Kako, kada smo isto tijelo? Kako spavam ja, a jedan dio mene pati? Kako se moje oči mirno sklapaju svake noći, a dio mog tijela umire? Kako? Pa zar sve to nisam ja, zar Sirija nije dio mog tijela, dio mene...? Priznaj sebi, o nemarna dušo, je li Sirija istinski dio tebe? Je li krv koja teče iz njene rane – krv koja teče iz tvoje? Boli li te rana njena duboka? Čujes li vapaj naše braće i sestara? Dopire li do tvojih ušiju plač majke kojoj čeljade uzeše? Budi li te plač jetima sa ulica Sirije, koji ni oca ni majke nemaju. Ni brata. Ni sestre. Ni nane ni djeda. Ni komada hljeba nema da glad utoli. Sjetiš li se njega siročeta koje za koricom hljeba, pod kišom granata, traga, sjetiš li se njega miskina kada za trpezu sjedneš? Eh, onda kada ti tvoj golubić u zagrljaj dotrči, a ti ga uz srce priviješ, nježno rukom pomiluješ svilenu kosicu – zastani! Zastani na trenutak i sjeti se: Još jedno čeljade tako milo, svilene kosice, sjedi na hladnoj ulici, u lokvama krvi, sjedi, nema majku da je zagrli, nema babe, nema nikoga da ga uz srce privije, da ga pomiluje i utopli. Još jedno čeljade tvoje. Nema nikoga da mu osmijeh pruži. Plače ono, glasno plače, suze vrele liju niz to nevino lice, majku su mu oteli, babu su mu ubili. Poželiš li barem da mu kao majka budeš, da ga utopliš i nahraniš, da mu kao babo oslonac budeš?

Sjećaš li se onda, a nije davno bilo, kada smo ti i ja ovako usamljene bile? Sjećaš li se kad je naše srce željelo samo babin zagrljaj? Kada babo ode, a majka uplakana ostane, ti i ja istu smo bol osjećale. Zar si zaboravila? Zar si zaboravila kada je nama padala ista ova sirijska kiša, kiša koja miriše na barut, kiša koja ubija? Sjećaš li se naše gladi? Za istim smo hljebom tragale kao i ovo malo sirijsko čeljade. Iste su nam rane. Bolne i duboke. Sjećaš li se Srebrenice, Sarajeva, Tešnja, Maglaja? Znaš li broj ubijene braće muslimana? Znaš li broj silovanih majki muslimanki? Znaš li broj ubijene muslimanke omladine? Znaš li broj siročadi bosanske?  Ne znaš. Ni Sirija im tačan broj ne zna. Ista zima obavila je Siriju 2012., ista ona zima što je nekoć obavila Bosnu 1992. Na istom mrazu trpimo. Samo zato što u Allaha, Jedinog i hvale dostojnog vjerujemo.  Samo zato što su odbili da ponizno spuste svoje čelo na sedždu bilo kome drugom osim Jednom i Uzvišenom. Samo zato što žele da granice Allahove poštuju, da se nikome osim Njemu, Plemenitom i Veličanstvenom, ne pokoravaju. Zato su krvlju zaliveni, istom onom krvlju kojom smo i mi nekoć bili zalivani.

Reći ću ti još nešto,  znam da bi voljela da čuješ. Već nekoliko godina poznajem jednu sestru iz Sirije. Rođenu Sirijku. Subhanallah, tako voljena, mila i blaga. Posebno je to biće. Cijela porodica joj je u Siriji. Pitam je često za njihov hal, a ona, tako strpljivo i smireno, uvijek zahvaljuje Allahu na svakom stanju i uvijek mi sa posebnim naglaskom kaže da ono što je Siriju zadesilo nije je moglo zaobići, ostala nam je samo dova. Uvijek joj se iznova divim, njenom saburu koji je čvršći od brda Uhud, njenoj nepokolebljivoj snazi da sve ovo podnese. I tako, pitam je skoro, za njenu majku i braću. Ovaj put mi tiho, pomalo tužnim glasom, ali sa jednakom zahvalom Allahu, odgovori: “Elhamdulillah. Vojska je ušla u naš grad, polahko se približavaju našoj kući...”, samo sam uzdahnula, snage nemam za bilo kakvu riječ. A ona teškim glasom, kao da je nešto pritislo njena prsa, nastavlja: “Jedan od moje braće izveo je porodicu, a drugi je ostao sa našom majkom u kući, čekaju... Elhamdulillah.”  Pomislih, zašto i oni nisu izašli, pa je isto i upitah. “Ne mogu... Moja majka je nepokretna, a ulice su neprohodne, pune krvi i ruševina. Čekat će tu Allahovu odredbu...”,  tiho mi prozbori.

Da joj uputim riječ utjehe, nisam imala hrabrosti, a ni snage. Samo sam osjećala veliki teret u grudima, isti onaj teret koji sam primijetila kod nje na početku našeg razgovora. Hoću da joj kažem, ali usne ostaše nijeme. Nemam snage da se pomjerim, ostala sam ukočena, dok sam u dubini duše dozivala:

Sestro! Tvoja majka je i moja majka! O sestro, tvoja rana boli i mene! Vi ste dio mene! O plemenita sestro, tvoja Sirija je i moja zemlja! O jaka sestro, divim se tvojoj snazi, divim ti se, sestro moja! Osjećam krv koja teče iz tvojih rana! Čujem jecaj jetima sa ulica tvoje zemlje! Plačem i ja sa tobom, plače ovaj ummet! Niste zaboravljeni! Niste zaboravljeni!

O Sirijo, molimo Silnog i Gordog da ti podari skoru pobjedu! Allahu naš, Ti koji čujes dove koje upućuju miloni muslimana iz cijelog svijeta, podari Siriji pobjedu! Podari im pobjedu u povratku Tebi! O Ti koji si kadar sve da učiniš, pošalji Svoju vojsku među sirijske redove i pomozi ih protiv naroda koji u Tebe ne vjeruje! O Živi i Postojani Održavatelju, molimo Te spusti Svoju milost na napaćeni sirijski narod!  Jer oni, osim Tebe, druge nade nemaju...

O Ti koji čuješ ove dove, koje upućuju tvoji siromašni robovi, ponizno podižući sirote ruke, uslišaj nam!

Ne tuguj, jer ti Gospodar tvoj govori: "Zar grudi tvoje nismo prostranim ucinili." (El-Insirah : 1).Ovo se odnosi, opcenito, na sve ljude koji nose istinu u srcu, slijede nut (svjetlo) Boziji i idu Pravim putem. " Zar je isti onaj cije je srce Allah ucinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga ? Tesko onima cija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi! " (Ez-Zumer : 22). Dakle, postoji Istina, koja donosi spokoj grudima, koja ih cini prostranim i sretnim, ali i laz, neistina, koja unosi u njih surovost, bezosjecajnost i krutost. "Onome koga Allah zeli uputiti - On srce njegovo prema islamu raspolozi." (El-En'am : 125) Ovaj nam kur'anski ajet kazuje kako je vjera cilj, svrha i konacno odrediste do kojeg stizu samo oni koji su na Pravom putu. "Nemojte se zalostiti, Allah je uz vas." Ove rijeci izgovara svako ko istinski i iskreno u srcu osjeca Allahovu zastitu, snagu, blagost i pomoc. "One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one izmedju njih, koji su dobro cinili i bogobojazni bili - ceka velika nagrada; one kojima je, kada su im ljudi rekli: ' Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pricuvate!' - to ucvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!'" (Alu Imran : 172-173) Covjece, dovoljna ti je Njegova zastita i znanje da Te on uvijek cuva. "O Vjerovjesnice, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede." (El-Enfal : 64) Ko god slijedi ovu krilaticu ostvarit ce pobjedu i uspjeh na ovom i onom svijetu. "Reci: 'Za ovo od vas ne trazim druge nagrade, vec da onaj ko hoce podje putem koji vodi njegovu Gospodaru: ti se pouzdaj u Zivog, Koji ne moze umrijeti, i velicaj Ga, i hvali!'" (El-Furkan : 57-58) Sve osim Zivog, mrtvo je. Sve osim Njega prolazno je, nisko i liseno svakog dostojanstva. "Strpljiv budi, ali strpljiv ces biti samo uz Allahovu pomoc. I ne tuguj za njima, i neka ti nije tesko zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela cine." (En-Nahl : 127-128) Posebnu blagodat koju Uzviseni daruje Svojim robovima jeste Njegova paznja, cuvanje, potpora i zastita, a to se postize na osnovu necijeg takvaluka, svjesnosti o Allahu i truda kojeg rob ulaze na putu k Njemu. "Njih ceka nagrada - oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili! Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrsili oni koji su poslanike u laz ugonili. To je objasnjenje svima ljudima i putokaz, i pouka onima koji se Allaha boje. I ne gubite hrabrost i ne zalostite se; vi cete pobijediti ako budete pravi vjernici." (Alu Imran : 136-139). Na osnovu ovih ajeta shvatamo kako nasa uzvisenost i dostojanstvo lezi u robovanju i predanosti Allahu: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trazite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovlai, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali vecinom su nevjernici. Oni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrijedjati, ako vas napadnu, dat ce se u bijeg i poslije im pomoci nece biti." (Alu Imran : 110-111). "Allah je zapisao: 'Ja i psolanici Moji sigurno cemo pobijediti!' - Allah je, zaista, mocan i silan.'" (El-Mudzadele : 21) “Mi cemo, doista, pomoci poslanike Nase i vjernike u zivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci." (El-Mu'min : 51) Ovo je Allahova rijec i obecanje koje On nece prekrsiti i koje nece zakasniti. "A ja Allahu prepustam svoj slucaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi. I Allah ga je sacuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi." (El-Mu'min : 44-45) "I neka se vjernici samo u Allaha oslanjanju." Ne tuguj, jer ti zivis samo jedan dan. Zbog cega, onda, da taj dan provedes u tuzi, ljutnji i nemiru. U jednom predanju od Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., stoji: "Kada osvanes, ne ocekuj noc, a kada omrknes, ne ocekuj jutro." Poruka ovog predivnog savjeta jeste da zivis u okviru i granicama jednog dana, a da zaboravis na proslost i ne brines se zbog onog sto ce doci u buducnosti. Jedan pjesnik veli: "Sto je bilo bilo je, a sto ce biti ne znamo. Ti zivis sahat jedan samo." Predavanje i spominanje onoga sto je proslo, otvaranje minulih rana i sjecanje na nevolje koje su se davno desile, sve je ovo posljedica gluposti i nerazumnosti. Kineska poslovica kaze: "Ne prelazi most dok ne stignes do njega." Ova nam lijepa izreka porucuje da ne prizivamo i ubrzavamo brige i nesrece sve dok do njih ne dodjemo i dok ih ne pocnemo prozivljavati. Jedan ucenjak iz generacije vrlih prethodnika kaze: "O sine Ademov, ti si sastavljen od tri dana: jucer, koje ti je ledja okrenulo, sutra, koje ti jos nije doslo; i danas u kojem zivis, pa na Allaha pazi u danu u kojem jesi. Koliko li samo tegobno zivi osoba koja se opteretila proslim, sadasnjim i sutrasnjim brigama ?! Kako li se samo odmara onaj ko se prisjeca onog sto je proslo?! On uvijek svoje boli ozivljava, ponovo trpi njihove muke, a, opet, te mu boli nista dobro ne donose. Smisao poruke: "Kada osvanes, ne ocekuj noc, a kada omrknes, ne ocekuj jutro " jeste da imas razumnu nadu, zivis dan u kojem se nalazis i u njemu uradis najbolje i najvise sto mozes. Stoga, brate, samo u ovome danas rjesavaj svoje probleme, u njemu skupi svu svoju snagu, na njega se fokusiraj. U njemu sredi svoje poslove i obaveze, popravi svoje ponasanje, brini se za zdravlje, s drugim u dobru sudjeluj i o njemu razmisljaj.

Ipak na kraju, nakon svih ambicija, težnji i stremljenja, ostaje samo jedna želja. Da stanem pred Gospodara i da kaže "Idi, oprostio sam ti!"

http://muminke.blogger.ba/

Esselamu alejkum,

Evo stiže nam najljepši mjesec u godini :) Mubarek mjesec.RAMAZAN. :)
U kome se dijela udvostručavaju i za njih su spremljene veeeeliikee nagrade.


Kako kaže Uzvišeni: „Post je Moj i Ja za njega POSEBNO NAGRAĐUJEM."

-Sat otkucava dovoljno sporo da bismo uradili , barem jedno dobro djelo.



....M.Selam :)

-Vrijeme je skupocijeno.

Ne čekaj na prikladnije vrijeme..

Jer ne znaš hoćeš li ga ponovo imati !

"Život ne treba shvatiti preozbiljno, uostalom tko se živ iz njega izvukao. "


..-Hhahahah :)

>Biti sretan znači biti slobodan, ne od boli i straha, već od briga i tjeskoba.<

-" Nemoj voljeti one koji ne vole Allaha, ako oni mogu ostaviti Allaha ostavit će i tebe! "

...(Imam Shafija) !

''Ako ne znaš biti zadovoljan sa onim što imaš, onda i ne zaslužuješ da imaš ono što želiš.''

“Mašta ja zmaj koji se može popeti na najviše visine.” ~

“Pokušavaj i iskusi neuspjeh, ali nemoj prestati pokušavati.” ~


...(Stiven Kejgva)

- Ništa nije nemoguće ukoliko je čovjek spreman pokušati !...


^La-ilahe-illALLAH !  ♥ Allah ♥ !
-Muhammadu Rasulullah ♥ !
^La-ilahe-illALLAH !  ♥ Allah ♥ !
-Muhammadu Rasulullah ♥ !
^La-ilahe-illALLAH !  ♥ Allah ♥ !
-Muhammadu Rasulullah ♥ !

.~^Svi putevi će biti zatrpani,
ostaje samo www."PUT VJERNIKA".com^~.

Jedan od predhodnika je upitan : "Šta znači biti zdrav? "
Odgovorio je : " Da ti prođe dan bez grijeha ! "


....


SubhanaAllah.. :/ :)

-"Nemoj misliti, da si siromašan,
ako se tvoji snovi nisu ostvarili.
Stvarno siromašan je onaj,
tko nikada nije snivao. " :'( .
..Khhh.. !

Najbolje mjesto gdje možete sakriti tajne, je ... U PROŠLOSTI !.. :) ..